Kutina se prvi put u prošlosti spominje 1256. g. u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. U kasnom srednjem vijeku tu živi više imućnih plemičkih obitelji uz riječicu Kutinicu. Gospoda su imala svoje sjedište i utvrđeni dvorac na brežuljku sjeverno-istočno od današnje Kutine. Za obranu od Turaka izgrađena je mala tvrđa Plovdin. U blizini živjeli su obrtnici i trgovci. Župa i župna  crkva spominje se u Kutini 1334., 1364., 1488., 1501. g. itd. Kako je Kutina obuhvaćala veliko područje uz riječicu Kutinicu, na tom su se području sigurno nalazile dvije župe. Za turskih provala, oko 1543.-1552. g. stanovištvo je odavde nestalo: pobijeno, odvedeno u ropstvo i raseljeno. Tako je Kutina gotovo 150 godina ostala posve opustošena. Poslije oslobođenja Moslavine i Slavonije od Turaka, sele se u pustu Kutinu sisački posavci, Erdodijevi podložnici i stvaraju novo naselje. Moslavinu su poslije stanovite borbe zauzeli Erdodi, pa Sečeni, koji su gospodari Kutine do 1848.g. Godine 1745. Kutina postaje kotar, pridružen Požeškoj županiji. Katolička crkvena župa obnovljena je u Kutini 1706.g. Požeška županija određuje gradnju škole u Kutini i ta (današnja škola) podignuta je 1879.g. Ferdinand IV. Proglašuje Kutinu trgovištem godine 1837. U to vrijeme ima Kutina kirurga i ljekarnu. Pošta u Kutini djeluje 1850.g., a telefon od 1895.g. Željeznica je izgrađena 1897.g. Godine 1701. Kutina ima 25 kuća, 1880. g. 324 kuće.

hize_09crkvenapoc20st

Godine 1687. turska je vlast u Moslavini zauvijek srušena. Naglo se doseljuje narod u pustu Moslavinu. Osnivaju se župe u Osekovu i Križu krajem XVII.st. U ovo je vrijeme sigurno naseljena i Kutina u kojoj se već 1704.g. spominje kapela, a 1710.g. župa i župnik. Brdo iznad sela Kutine se zvalo Crkveno Brdo zbog dobro sačuvanih ruševina stare srednjovjekovne crkve i predaje da se tu nekada nalazila župa i crkva. U izvještaju kanonske vizitacije 1710.g., kaže se da su zidovi porušene crkve ostali dosta visoki, a još više su sačuvani zidovi tornja. Iz svega se vidi da se tu radi o prvotno sagrađenoj kutinskoj crkvi Sviju Svetih, koja se spominje 1364.g. i nalazi se blizu riječice Kutine. Uz starinski sačuvani toranj prigrađena je nova drvena crkva ili kapela u kojoj se nalazi drveni oltar Snježne Gospe. Godine 1720. sagrađen je uz cestu prema crkvi župni stan od hrastovine, koji je već za 60 godina propao, pa se već 1780.g. ozbiljno raspravljalo o gradnji sadašnjeg zidanog stana. Godine 1704. postoji u Kutini kapela Majke Božje Snježne, sagrađena na Crkvenom Brdu od hrastova drveta. Uz stari srednjovjekovni zidani ruševni toranj podignut je sa zapada i drveni zvonik. Ova drvena kapela postala je 1706.g. župnom crkvom. Budući da je sve to bilo na brzu ruku građeno, a trošni toranj ležao na slabim temeljima, župnik je u sporazumu s narodom i Bečkom komorom kao kolatorom, odlučio da se sagradi u Kutini nova, prostrana, zidana crkva. Već 1729.g. gradnja današnje crkve je u punom jeku. Iste godine, svetište je gotovo, sazidano od pečene cigle na temeljima stare srednjovjekovne crkve. Odmah se nastavlja graditi lađa na sasvim novim temeljima od pečene cigle. Kroz trideset godina, župnik je vršio svoju službu u svetištu župne crkve. Tu je već 1729.g. prenesen iz stare drvene crkve oltar Majke Božje Snježne. Iznad svetišta stajao je drveni toranj sa sva zvona. Gradnja crkvene lađe trajala je 20 godina. Godine 1748. bila je crkvena lađa uglavnom gotova. Postavljen je strop i krov, kao i kor. Toranj se gradio 1752.g. Imao je dvostruku drvenu kupolu, obojenu zelenom bojom. U toranj su smještena zvona, prenesena iz tornjića iznad svetišta. Već 1746.g. nalazi se u svetištu, umjesto starog, današnji veliki oltar s kipom Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom u krilu. Među stupovima postavljeni su kipovi sv. Ladislava, sv. Jurja, sv. Emerika i sv. Martina, a u gornjem dijelu oltara su kipovi sv. Grgura, sv. Bernarda, sv. Augustina i sv. Nikole. Na najvišem dijelu oltara nalazio se kip Presvetog Trojstva s kipovima anđela. Osim glavnog oltara, bila su smještena u crkvu 1767.g. još četiri oltara: u svetištu sv. Barbare i Blažene Djevice Marije, a u lađi Ranjenog Isusa i sv. Petra. Oltar Blažene Djevice Marije je doskora promijenjen u oltar sv. Apolonije. Nova propovjedaonica postavljena je 1765.g., klupe 1766.g., a dvije krasne umjetničke ispovjedaonice i krstionica 1767.g. Iste godine crkva je ukrašena lijepim fresko-slikama i obojena. U svetište je postavljeno šest velikih slika s eliptičnim okvirima: sv. Donat, sv. Blaž, sv. Florijan, sv. Rok, sv. Izidor. U lađi je smještena velika slika Marije, Zaštitinice nevoljnih. Crkva je bila potpuno dovršena 1769.g. Tada su s južne strane cintora izgrađene arkade radi ispovijedanja hodočasnika. Sa svih strana oko crkve podignut je visok zid, a na uglovima četiri okrugle kule. Tako je crkva davala dojam male tvrđave. Posvetu crkve i oltara obavio je biskup Gaaljuf 1777.g., a posvećenje se slavi na blagdan Presvetog Trojstva. Kutinska župna crkva, kao i druge barokne crkve, po svojoj vanjštini je jednostavna, ali po svojoj unutrašnjosti, ona je upravo raskošno ukrašena zaslugom svojih kolatora grofova Erdodija i Scecsena. Unutrašnjost crkve, osobito svodovi, bogato su urešeni štuko-dekoracijom, koja uokviruje slike (seko-freske) na svodovima i zidovima. Slike je 1779.g. dovršio Josip Gorner, kao i štuko-dekoracije. Oltari su drveni, kvalitetne umjetnine. Najvrijedniji je glavni oltar koji zaprema čitavo svetište. Veoma je vrijedna propovjedaonica i ispovjedaonice. Na kraju 18. i početkom 19.st. malo je bilo u Hrvatskoj tako prostranih i slikama ukrašenih crkvi kao ova u Kutini. Zato je narod kroz dugi niz godina rado hodočastio izbliza i izdaleka Snježnoj Gospi u Kutinu i tu obavljao svoje zavjete i pobožnosti. Zub vremena kroz dva stoljeća zahtijevao je više puta da se kutinska crkva popravlja. No, nažalost, popravci su obično dolazili prekasno. Tako je crkva iznutra izgubila u svetištu dva pokrajnja oltara, a izvana tornjić iznad svetišta i dvije kule u sjevernoj ogradi. Međutim, dobila je tri kapelice u južnoj i istočnoj crkvenoj ogradi. Velika šteta što se ranije nije vodilo računa o prokišnjavanju krovišta i vlazi sjevernog zida, te je dio fresaka teško oštećen. Staro zvono nabavljeno je 1907.g., teško 8 metričkih centi oduzeto je za ratne potrebe u I. svjetskom ratu. Godine 1922. kupljena su u Mariboru tri nova sadašnja zvona, teška 484, 326 i 236 kg. Na crkvi je kroz zadnjih stotinjak godina bilo nekoliko manje važnih zahvata. Generalnu obnovu crkvu započeli smo uz 200-tu godišnjicu postojanja sadašnje župne crkve, od 1971.g. i u cjelosti završili, izvana i iznutra, s freskama, oltarima, orguljama i dr. 1994.g.

12208487_900964369958312_4943606119947219212_n

Kutinjani su uvijek bili ponosni na svoju župnu crkvu, pa su u nju stavili na svodu svetišta natpis koji preveden s latinskog glasi: “Ovako je pobožna Kutina uresila Snježnu Majku 1769.g.” I danas su kutinski župljani pobožni i privrženi Snježnoj Majci!

11216586_900964773291605_7464752333332213082_n12227603_903627899691959_9025033481676037532_n